Prolazno i vječno
Prvo čitanje pokazuje cijelu postavku kako funkcionira svijet.
…riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.
Božja riječ će se ostvariti, odnosno obistinit će se ono što se treba obistiniti. Ako neću ja, otići će drugome. Ako neće niti on, otići će trećem. Mi smo prolazni, Riječ je postojana. Ja sam upitan, Riječ je sigurna.
Može se isto to sagledati i u dimenziji tijelo-duša. Tijelo je prolazno, duša je vječna. Ovozemaljsko je prolazno, kraljevstvo nebesko je vječno. Još jedan dualizam iz kojeg možemo toliko toga naučiti.
Kao i iz prispodobi o sijaču. Prvo, što je prispodoba za one kojima nije dano otajstvo. Svi koji su čuli i objašnjenje u dubinu su oni kojima je dano i od kojih se očekuje. Jesmo li mi dobili samo prispodobu? Ne. Dobili smo i objašnjenje i toliko znakova i još objašnjenja i uputa. Dakle…
Drugo, što tipovi tla u ovozemaljskom životu su takvi i nepromijenjivi. Međutim, to ne vrijedi u duhovnom životu. Tu “realnost” ima drugačiju dimenziju. Tu se tipovi tla mogu itekako mijenjati. Ovise samo o meni. Ja biram jesam li kameno tlo, trnje ili dobra, plodna zemlja. Na svakom od nas je odabir.
Hvala Ti Bože što imaš toliko strpljenja dok ja u svojoj prolaznosti mijenjam tipove svog tla. Sve znam, sve mi je jasno, a opet mijenjam…
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!