Što biram?
Zašto nam je tako teško u trenutku izabrati vječno, a ne trenutno/ovozemaljski? Što je u nama tako kratkovidno da biramo sad, a ne tad? Kako to unaprijediti u sebi? Kako protisnuti stop u trenutku odluke i reći “Ajde da sagledamo još jednom”?
Toliko pitanja, a tako malo odgovora. I onda dođe Isus i kaže “Kod mene su odgovori, ali neće ti se svidjeti. Jer traže da prekrižiš neke svoje želje, užitke, ljude koji su ti bliski, možda i članove tvoje obitelji…”
Kako u tom trenutku ne dati impulsu da odluči nego zaustaviti vrijeme, nadoplatiti za još malo vremena, za pojmiti bolje situaciju, opcije, vlastite poglede i zatim reći “Moj odgovor je…”.
I opet to ne mora biti konačan odgovor, kao u Milijunašu, jer imamo priliku stalno mijenjati i odgovor i sebe koji daje odgovore. Jučer je bilo o tlu (nama samima), a danas je o tome što činimo s usjevom kad nikne na našem tlu.
Nekad zamišljam da na nebu prenose naše živote kao nogometne utakmice. I sad svi navijaju “Ajde Bruno! Sad odluči bolje, ajde!” I kad promašim bude kao promašeni penal “Ma ne takooo!”, a kad pogodim bude “To je to! Bravo!”.
I tako iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu. A sat nitko ne vidi osim Suca, koji kaže “Za ovog je gotova utakmica. Ajmo u VAR sobu vidjeti kako je živio”. I dok ne znam je li 34. minuta ili 78. minuta, želim u idućem “pucanju” (odlučivanju) biti precizniji, ispravniji, kvalitetniji. Da razveselim navijače :)
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!