Higijena duha
Kako mi se razvukao osmijeh kad sam na početku današnje Efa riječi pročitao “Riječ Božja živa je i snažna. Dolazeći do nas, da se USIDRI, da oplodi našu svakodnevicu, naše odnose”. Volim kad se razmatranja iz jednog dana preliju i povežu sa sljedećim danom. Kao da mi Bog na taj način kaže “Imalo je smisla to što si napisao”.
Današnji smisao mi izlazi iz Efe riječi koja tako dobro postavlja odnos “tla” i nas ljudi:
Svako tlo, ako se čovjek njime ne bavi, ubrzo biva preplavijeno divijim travama, korovom ili pak ostane suho i popucalo. Neka nutrina tvojega bića, Bruno, bude spremna na rad. Neka smogne snage razgrnuti kamenje, oplijeviti trnje, neka bude spremna na to da ti zahtijeva bol, možda i koju ranu. Ipak je borba sa samim sobom najteža.
No, neka pogled uvijek bude iznad, neka uvijek bude upravljen onoj čistoj, rahloj i plodnoj zemlji do koje ćeš radom doći i koja će Njegovom milošću i tvojom zauzetošću i pristajanjem roditi stostruko.
Nedavno sam pisao o vrsti tla i kako sami odlučujemo koje tlo je u nama. Današnja Efa riječ to još ljepše stavlja u perspektivu rada na sebi. Obrađivanje je zapravo higijena duha. Rad na sebi. I zapravo je vrhunska slika jer korov stalno raste, trnje stalno raste, divlje trave stalno rastu…
Drugim riječima, posao nikad ne prestaje. Nema trenutka u kojem mogu reći “E, sad sam gotov”. Gotovi smo zapravo samo kad završimo s ovozemaljskim životom. Tko zna što u vječnosti radimo :)
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!