Ljubav
Tko poznaje Boga? Ne onaj koji zna molitve, koji zna svece ili koji ima znanje. Onaj koji ljubi. Umjesto glagolati “znati” je glagol “ljubiti”. Znači da su vrata za ulaz “ljubav”, a ne “znanje”. Pitat će nas se o ljubavi, a ne o poznavanju.
To ne znači da se ne isplati znati molitve, znati svece ili imati znanje. Znati čini boljim život nakon prvog filtera - ljubavi. Onaj koji ljubi i zna molitve poznaje Boga bolje nego onaj koji “samo” ljubi. Onaj koji ljubi poznaje Boga više od ovog koji “samo” zna molitve. Ništa od toga nije “samo” već je u odnosu na to koliko možemo (ljubiti, znati, poznavati) “samo”.
Kao što biti majka i brat u kraljevstvu nebeskom nije po genima, krvi i rođenju, tako niti pripadnost ili poznavanje nije po izjašnjavanju ili simbolici već po ljubljenju i življenju.
Zbog toga biti vjernik nije “samo” nošenje križića, znati moliti krunicu ili ići na misu radi odlaženja. Ako je stvar forme, nema dubine. Ako je stvar sadržaja, forma je sekundarna. Zbog važnosti sadržaja, upotrijebit ćemo i formu kako bi taj sadržaj dobio još na dubini.
Zato je “što si obukao na misu” neupitno važno pitanje za ljude koji idu na susret s Bogom. U isto vrijeme je “što si obukao na misu” neupitno isprazno pitanje za ljude koji idu na društveno okupljanje s ljudima koje poznaju. Sve može biti i jako važno i jako isprazno. U razlogu zašto nešto radimo je ključ razlike. Zbog toga krenimo od - ljubavi.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!