Novo i staro
Naš svijet počiva na dualizmu. Dan i noć. Crno i bijelo. Novo i staro. Međutim, Isus u cijelom Evanđelju naglašava “Sve od staroga, u zarez, će se ostvariti”. Drugim riječima, novo i staro nisu u sukobu. Sve ima svoje zašto.
Meni je jedna druga misao došla oko novog i starog, a to je da kad netko kaže da se iznosi i novo i staro da to znači da se ne promišlja “Što ću iznijeti?” već se samo iznosi. Sa srcem. Bez zadrške. Bez “Ovo je fino, ostavit ću si to za sebe kad svi odu”. Pogotovo kad se sjetimo da je Isus često znao pismoznancima reći da ne pomažu narodu da dođu do kraljevstva nebeskog.
Nadovezuje se to i na udovicu koja ne ostavlja ništa već sve daje Bogu. Na Abrahama koji u glavi već žrtvuje svog jedinog sina tj. i njega predaje Bogu. I onda shvatim - ništa ne dajemo svoje. Dajemo Božje. Nemamo ništa. Uživamo u svemu. Blagoslovljeni smo svime, ali ništa nije naše.
Jako mi se svidio pristup Mela Gibsona, kojem je u velikim požarima u Mailbuu izgorila obiteljska kuća. Rekao je “Bog je ovo dao, Bog je ovo uzeo. Ima razlog zašto. Svi smo zdravi i dobro”. I to je to. Nije na meni da razumijem zašto je došao kraj mog uživanja ili bivanja u nečemu. Moje je da razumijem da je sve od Boga i da je sve dobro za mene.
I onda se i prvo čitanje idealno uklapa. Bog je poput lončara koji s glinom (nama) radi što misli da je najbolje. Lončar zna, ne glina. Na glini je da bude ta forma i da se ponosi lončarevim poslom.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu! Puno mi olakša u glavi pristup životu.