Potrebe
Koliko smo nesvjesni što imamo jer smo navikli mjeriti ovozemaljskim metrom! Moramo napredovati da shvatimo ovo što je Isus kroz svoje pitanje htio isprovocirati učenike: “Dajte im vi jesti”, a oni, možda i frustrirani, odgovore “Kako kad nemamo skoro pa ništa?”. I onda ide nastavak razgovora: “Kako to nemate skoro ništa, a zapravo imate sve što vam treba?”.
I taj stav da koliko imamo, imamo malo, jedna je od najvećih prevara modernog svijeta. U njemu moraš imati nešto materijalno da bi imao neku vrijednost i mora toga nečeg biti puno da bi vrijedilo. Jedna od dimenzija obraćenja je otvaranje očima duše koje vide i znaju da što god imao bez Boga je isprazno. Što god imao s Bogom je ispunjeno.
To se najbolje može vidjeti u trenucima slavlja ili blagdana. U skladnim kućama je osobna ispunjenost koja se spaja u zajedništvo i blagost. U kućama u kojima se više prije blagdana govori o “što treba nabaviti, kad ćemo sve stići, kako ćemo sve ovo” se i za najljepše uređenim stolom osjeti napetost, brzina jedenja, nebivanje u trenutku, nabrijanost ljudi jednih na druge i često želja “samo da sve ovo prođe”.
Jedan od ciljeva ovozemaljskog života je napraviti život u kojem koliko god imali imamo dovoljno, imamo mir i imamo ispunjenosti koja dolazi iz bliskosti s Bogom. Nikakvi ukrasi, nikakva nakuhavanja, nikakve količine ne mogu to zamijeniti ili nadoknaditi.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!