Čistoća
Što je čovjek? Nije tijelo koje ima dušu nego je duša koja privremeno ima tijelo. U centru svega je Božja čestica. Mali dio u svakom od nas koji je vječno povezan sa Stvarateljem. Nazivlje je puno manje bitno. Logika je bitna. Sve što je važno unutra je. Već je u nama.
Kada se rodimo ta čestica je iznimno vidljiva. U očima, u naravi, u predanosti, u malenosti. Svaka beba ima tu nepatvorenu nevinost, iskrenost, dobrotu… Zatim krenemo u ovozemaljski život koji nas razočara, uvrijedi, rastuži, zaboli i dodajemo slojeve za koje vjerujemo da su dobri za nas.
Zamotamo tu Božju česticu u nama u sloj agresivnije komunikacije, zauzimanja za sebe, isticanja među drugima, osiguravanja svojeg… I tako sloj na sloj, sloj na sloj… Gdje je sad čestica? Na istom mjestu, samo smo odlučili svojom voljom da više ne sjaji toliko. Zamotali smo ju u želji da ju zaštitimo, ne razumijevajući da smo time utišali i Božji glas prema samome sebi i svijetu.
To je prvo čitanje. Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. Nema lijeka rani tvojoj, i nikako da zaraste. Svaki taj sloj “obrane”, postavljen iz dobroga i boli, zapravo je sloj grijeha i odvajanja od Boga i drugih ljudi. Međutim, u ovom našem pogledu, to nisu samo drugi ljudi. To su druge Božje čestice. Znači, ponovno odvajanje od Boga.
Mi osjećamo da nešto nije u postavkama dobro. Daleko smo od izvora života. I dobar dio ljudi se želi vratiti. Neki to čine kroz religiju, neki kroz druge segmente života, ali smisao je isti - povratak Gospodinu. A On? On nas čeka. Raširenih ruku. na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu. Iz njih će se čuti hvalospjev…
Što se događa kad osjećamo da nešto u postavkama nije dobro, a nemamo snage napraviti stvarnu promjenu? Tražimo promjenu na van. Pojačavamo pravila. Sve ono što se u današnjem Evanđelju spominje. Farizeji koji su “samo” hodali okoli i gledali tko nešto krivo radi. Slično je to janjičarima koji su bili poturčeni. Oni su bili veći Turci od Turaka. Okrutniji, predaniji osmanskom caru i znali su više pjesama i tradicija od Turaka koji su rođeni u Istanbulu.
Isus zato postavlja stvari na ispravno: Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi na usta, nego što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje.
Drugim riječima, gledajte kako Božju česticu osloboditi, da ona sjaji i iz vas ide Božji glas. Budite Božji kanal jer za to smo stvoreni. Sve tjelesno onda postaje puno manje bitno.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!