Granice
Kako me nasmijala Efa riječ bez ikakve želje da me nasmije. Isus u Evanđelju kaže Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit ce se i ništa vam neće biti nemoguće. I fratar piše Svojom vjerom nikad nećemo premještati brda, ali ćemo preko tih brda moći preskakati.
Već vidim Isusa kako ponavlja O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Vjerojatno je Isus zaista samo slikovit u svojim riječima, ali je poanta da ne stavljamo Bogu vlastite granice.
Onaj koji kaže da je moguće, kao i onaj koji kaže da je nemoguće, obojica su u pravu rekao je i Konfucije još jednom se usmjeravajući na izbjegavanje oduzimanja vlastitih sposobnosti koje idu iz Boga, ne iz nas samih.
Druga stvar koja mi je zapela za oko je “rode nevjerni i opaki”. Dolazi li opakost sa nevjerom? Jer ne vjerujemo pa smo frustrirani i u traženju neke vlastite važnosti biramo opakost? Ili smo opaki prema onima koji vjeruju jer frustrira što se njima “događaju” stvari, a nama ne?
Što uopće znači vjerovati? To nije ići na mise i moliti uprazno. To znači i u teškim trenucima živjeti po spoznaji, ne uvjerenju, nego spoznaji da je Bog tu i da se brine za nas.
To znači iza zatvorenih vrata živjeti isto kao iza otvorenih vrata. To znači tražiti bolju verziju sebe jer je to traženje Boga, odnosno puta do one Božje čestice u sebi.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!