Sijač
Zrno. Tek sam zrno. Ili… Zrno. Wow, ja sam zrno! Odabir reakcije je na meni. Jesam li oduševljen što sam potencijal ili sam razočaran jer nisam nešto drugo.
Prvo mi daje snagu i prostor da možda ostvarim WOW stvari, da se ostvarim u Božjim očima i naumu. Drugo mi daje sigurno razočaranje i duboku usamljenost slijepe ulice.
Kada čovjek uzme sijati, zagrabi u vreću sa zrnjem i uzme puno pojedinih zrna u šaku. Nema preferencu prema pojedinom zrnu. Sva su mu jednako važna. Što je cilj? Da bude dobar urod. Sad zamisli koliko su tek onda Bogu sva zrna važna koji je nemjerljivo skloniji nama nego što je čovjeku sijaču ta šaka puna zrnja.
U trenutku sijanja, čovjek sijač ne razmišlja o svakom pojedinom zrnu. Bog razmišlja. Svako zrno je važno. Sva zrna imaju jednaku, bezgraničnu ljubav Boga i strpljenje da pronađu plodno tlo. U našem svijetu zrno nema veze s tlom. U Božjem svijetu mi smo i zrno i tlo.
Može se raspravljati da smo mi tlo, a zrno Božja riječ, put i naum, ali u ovoj točki iz koje razmatram to je manje bitno. Bitnije je da shvatim kako svojom percepcijom, svojim pristupom životu mijenjam i postotak mogućnosti realizacije potencijala svog zrna. Zrno je isto, tlo je isto, samo se moja percepcija svega mijenja. Samim time se mijenjaju okolnosti za zrno i za tlo.
Ukoliko se ogledam na druga zrna mogu upasti u zamku “Sijač je zamahnuo šakom dok je to drugo zrno izbacivao u trenutku kad je bio blizu vode pa je tom zrnu lakše završiti na plodnom tlu. Meni je teže jer me sijao u vruć dan kada je teže pustiti korijenje”. To je percepcija izlika.
U nedjelju, u Turnju, na misi je bila gospođa koja je stajala iza čovjeka u invalidskim kolicima. Po načinu kako je prstima prolazila po njegovim ramenima moglo se odmah shvatiti da joj je to suprug/partner. Od tad imam misao u glavi kako na dane sijanja, blizinu vode, kut pod kojim će nas Sijač ispustiti i još bezgraničan broj varijabli ne možemo utjecati.
Ono na što možemo utjecati je naša reakcija na trenutak kada možemo ostvariti potencijal svog zrna. Možemo utjecati na potencijal svog tla. Da, možda ću ja više trebati krčiti trnja nego netko drugi, ali to je u potpunosti nebitno. Ja sam u odnosu s Bogom. Kao što je svaki drugi čovjek u odnosu s Bogom. Ti odnosi međusobno ne utječu jedan na drugi. Mi ih povežemo i dopustimo utjecaj.
Moje je da ostvarim potencijal svog zrna i svog tla. Snage za krčenje mi je Bog dao. Snagu za klijanje mi je Bog dao. Hoću li kmečati nad svojim krčenjem i svojim klijanjem nije do Boga. On želi da se ostvarim. Da prođem sve izazove, odbacim trnje i izrastem, da dam plod. To nije do Njega. Do mene je.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!