Gorušičino zrno
Svi bismo igrali finale Svjetskog prvenstva, slavili zlatni pir i preplivali Le Manche. Svi bismo proživjeli WOW trenutke koji mijenjaju život. Duhovna čuda, ozdravljenja, obraćenja i ostale velike promjene.
Ono što je važno za shvatiti je da dolazak do nekog trenutka (i WOW i onog kojeg bismo okarakterizirali kao užasan) zahtijeva put. Ne postoji nogometaš koji je jučer prvi put obukao kopačke, a danas igra finale. Ne postoji osoba koja se danas oženila, a sutra proslavila 50 godina braka. Ne postoji plivač koji je prošli tjedan proplivao, a ovaj tjedan završava Le Manche.
Finale Svjetskog prvenstva se gradi na trčanju u kišni petak kad niti lovački psi najrađe ne bi izašli iz kuće. Zlatni pir se gradi u neki “običan” utorak kada treba pokupiti klince iz vrtića i napraviti ono što sam obećao partnerici, a baš mi se ne da. Engleski kanal se prepliva kroz tisuće kilometara u lokalnoj uvali, manjim polumaratonima i brojnim pobjeđenim strahovima.
Sve to krene kao neznatno. Jedan zamah rukama, jedan udarac lopte, jedan dodir rukama… jedno zrno, jedan kvasac (ili koji je već najmanji dio kvasca :) ). Zašto to već samo po sebi nije WOW? U ljudskim očima nije jer veliki broj ljudi je napravio zamah rukama u vodi, udarilo loptu ili se držalo za ruke.
U Božjoj dimenziji nije jer je to početak ostvarivanja potencijala. Nije ostvaren potencijal nego početak ostvarivanja. Samo što nas Bog, od prvog koraka, od sijanja zrna podržava i ljubi u tome što radimo. Ljudi, s druge strane, puno češće navijaju protiv nas (često u tišini, a prema vam “navijaju” za nas). Ne iz zlobe nego “zašto bi on(a) to napravio/la kad ja nisam. Najbolje da budemo u istom krugu, onda možemo biti povezani i “naši”. “
I tako se uključi dokazivanje ozbiljnosti, zvano upornost. Kroz vrijeme radimo to što želimo pretvoriti iz potencijala u “stvarnost” i kroz “obične utorke” to zaista i činimo. Na putu imamo i prolazne točke, koje nam služe da bismo sami sebi potvrdili da smo na pravom putu.
To je plasman u Ligu prvaka, rođenje djeteta ili prolaženje kroz tešku situaciju, preplivavanje nekog manjeg kanala ili osjećanje promjene u svom karakteru prema drugim ljudima tj. gledanje drugih ljudi kao bližnjih.
Zato postoji vrijeme. Jer nam omogućuje pokazati koliko ozbiljno nešto mislimo i namjeravamo. Za sve druge momente, tu su screenshotovi, odnosno WOW trenuci, koji nisu cilj nego točke u kojima nam se potvrđuje da naš put ima smisla i da ustrajemo dalje u traženju bolje verzije sebe.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu! Baš mi puno znači!