Kuća na stijeni
Prispodobe imaju zanimljivu dimenziju neupitnosti koju svakodnevni život izbriše. Tko bi rekao “Ne, ne želim graditi kuću na stijeni! Želim izgraditi kuću na pijesku!”? Nitko. Tko bi rekao “Ne, ne želim biti zrno koje pada na plodno tlo. Želim pasti na kameno tlo!”? Nitko. Tako da prispodobe jasno pokažu što je najbolje u nekoj situaciji. Neupitno pokazuju najbolji ishod.
Ako za svaku situaciju možemo reći što je najbolji ishod to onda znači da znamo odabrati najbolje, ali u procesu života nam se žice isprespajaju. Cilj i dalje ostaje isti (najbolji ishod kojeg znamo), ali zavrludamo putem. Kao pisanje ovog razmatranja. Već 30 minuta napišem rečenicu pa odem pa se vratim pa odem i eto me natrag.
Nije problem stijene, problem je shvaćanje da ne mogu jesti ručak na tri mjesta. Sjedi Bruno, napiši to razmatranje pa idi dalje.
Hvala Ti Bože na strpljenju dok idem po Putu i na današnjem uvidu!