Što me udaljava od slavlja
Ne mogu pojmiti da me netko pozove na vjenčanje, a zatim da moja reakcija bude ne dolazak. I to iz kojeg razloga! Jer mislim da mi je negdje drugdje bolje ili da čak i pretučem onog koji me došao pozvati. Zašto onda to činim u svakodnevnom životu? Nema mi smisla…
Bog me svaki dan poziva i pokazuje: “Bruno, ovo je tvoj Put. Idi po njemu i dođi k meni. Želim da dođeš. Želim da se skupa veselimo jer si došao. Vječno. Bit ćeš i na vjenčanju mog Sina”. I što ja radim? Odaberem nešto što mi se čini boljom opcijom. Što mi kažu tijelo, oči ili oholost života. I onda mi sebe nazivamo inteligentnim bićima…
Mi smo zapravo bića vođena impulsima i nagonima. Imamo sposobnost biti inteligentni, ali za to trebamo utišati nagone, a dati prostora i važnosti duši. Umiriti vjetrove, a dopustiti lahoru da ga čujemo. Lahor se ne može čuti kad je osoba uznemirena. On se čuje kada sjedimo na proplanku, zatvorimo oči, lagano se nasmiješimo i čujemo travu kako raste.
Za bolje odluke, za dolazak na vjenčanje, za slušanje lahora - hvala Ti Bože na današnjem uvidu!