Temelj svega
Meni je ovo čitanje uvijek jedno od najdražih. Potvrdi mi ono što duboko osjećam u sebi i prema čemu živim. Ljubav prije svega. Prvo prema Bogu iz svega što imam (srce, duša, um), a zatim i prema bližnjemu (bilo kojem drugom čovjeku).
Često se moje razumijevanje drugih uzima kao sažaljenje. Međutim, to su dvije baš jako različite stvari. Razumijevanje je shvaćanje da netko nije grijeh nego da je obukao grijeh. Da je netko ranjen. Da ga/ju boli. Da nedostaje u Božjem stadu. To nije opravdanje. Ne objašnjavam da ne griješi. Razumijem da griješi i da ide iz nečega što nije dobro za tu osobu.
Sažaljenje bi bilo “A jadan on(a)”. To bi bilo neuzimanje u obzir objektivnih činjenica (on(a) griješe, ne čine dobro, nisu na dobrom putu), kao i često umanjivanje toga, što god, da čine. “Ma dobro, njima je teško, nije ni toliko baš popio”. Ili “Ma dobro, njemu je potres uništio kuću pa je sad ljut i tu i tamo nešto ukrade”.
Razumijevanje miče sud, kojem tako lagano pribjegnemo kao ljudi. Otvara nam put prema sagledavanju osobe kao Božjeg djeteta. Omogućava nam da, ukoliko ta osoba skine grijeh sa sebe, iz srca možemo vjerovati da se poboljšala. Da ju gledamo čistim pogledom. To sve znači da razumijevanjem pomažemo najviše sebi, a ne (samo) toj osobi.
“Danas on, sutra ja”, jedna od meni najjačih rečenica jednog starog svećenika, koja mi je uvijek upozorenje, kao svjetionik, da ne odem u oholost jer sve što jedan čovjek može (napraviti, zamisliti, izreći), može i drugi. Ostati ponizan i zahvalan Bogu što ne odem prema oblačenju tog grešnog odijela.
I onda dio o redoslijedu čime volimo - srce, duša, um. Ne um, srce, duša. Nego baš srce, duša, um. Ne volimo racionalnošću. Ljubav ne traži logičko objašnjenje. Traži samo ljubav. Provjeru da je nešto dobro činiti. Ljubiti. Bez zadrške, bez opravdavanja, bez razlaganja zašto… Time pokazujemo spojenost s Bogom. Jer On nas ljudi bez zadrške i s toliko razumijevanja. Zašto mi onda ne možemo tako?
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!