Iznutra i na van
Kad se moj Marko preselio u Njemačku, njegova žena, inače ponosna Splićanka, prepričavala je po čemu su ljudi “gore” različiti nego ovdje. “Bila sam s mamom u Lidlu i prolazio je član uprave Telekoma. Moja mama se nije mogla načuditi. Na takvoj poziciji, a izgledao je da bi mu dao 5 eura za pomoć. Ovdje su ljudi jednostavno neopterećeni izgledom, odjećom, autima i slično”.
Može se reći da je društvo “gore” po tome “prešlo igricu”. S druge strane, veliki broj ljudi “gore” je izgubilo onaj dio “iznutra”. Župe nemaju svećenika, mise se ne održavaju redovno jer nema dovoljno vjernika, itd. Jednostavno su duhovno zarasli. Udaljili su se. I po desetinama kopra i kima i po stvarnoj čistoći nutrine.
Što imamo ovdje “dolje”? Još uvijek veliki broj vjernika “na vanjštinu”, desetine kopra i kima, a iznutra? Nisam optimist, odnosno mislim da iznutra ima puno prostora za napredak. Pogotovo jer iznutra žudimo za onim na van.
I onda imamo prazninu. I isprazno vjerovanje iznutra jer je prioritet na van, a ne Bog. I isprazno vjerovanje da nije tako. A sve se vidi po načinu života. Po pomaganju. Po reagiranju na druge. Uspoređujem li se s onim za kojeg kažem da je loš ili s onim za kojeg znam da je napravio više koraka prema svetosti i boljem?
Kad se stisne naranča u ruci, izađe sok. Uvijek kada se netko stisne, izađe ono što je iznutra te osobe. Zato želim imati svoju nutrinu čistom. Jer u trenucima kada me život stisne, da izađe čistoća i dobrota. Nije lako, nimalo, ali je moguće. To onda znači i da to želim ostvariti jer je to bolja verzija mene.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!