Spremnost
Jako mi se sviđa ideja da je svaki dan života zapravo priprema za nešto iduće. Zamisli koliko predivno mora biti to iduće kad život može biti ovako lijep. I obrnuto može biti. Zamisli koliko teško i ružno mora biti to iduće ako je život tako težak i ružan i naporan.
Što to znači zapravo? Da sve, i sadašnjost i budućnost ovise o meni. Jer ako izgradim i percipiram život kao “to nešto baš lijepo” onda idem Putem koji me dovodi do nečeg predivnog (mi kršćani znamo da je to Kraljevstvo nebesko i jedinstvo s Bogom; budisti bi rekli do nirvane, a netko treći bi rekao nešto svoje).
Smisao je isti, dobro vodi prema dobrom, loše vodi prema lošem. Kao drvo koje daje plod zavisno o tome kakav je korijen, odnosno kakvo je drvo. Ne može loše drvo dati dobar plod. Međutim, drvo se može mijenjati. Nije ishod upisan u kamenu. To je ljubav Boga. Da vjeruje u nas. U svakog od nas. Da nam daje slobodu da biramo. Da oblikujemo život kako god mi želimo. Da vjeruje u naš odabir kako želimo oblikovati život.
I onda razumijem svoju jezgru. Zaista, svim srcem, svaki dan želim oblikovati život prema dobrom. Želim napredovati, graditi dobre, korisne stvari i organizacije, pomagati, vjerovati u ljude. Biti ono stablo na kojem se gnijezde ptice nebeske. Učiti, upijati, rasti, voljeti, smijati se i plakati, odnosno jednom riječju - živjeti!
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu! Baš me dotaknulo!