Bježanje od križeva
Ljudski mozak je kroz tisuće i tisuće godina oblikovan svakodnevicom. Sve ono što su prolazili moji pretci se kroz genetski kod i “zapise” u mozgu prenosilo kroz generacije kako bi što uspješnije preživjeli.
Kao vječni FAQ, svaka situacija, koja je utjecala na preživljavanje i “dobrobit” jedinke, oblikovala je “zapis” i instinktivnu reakciju racija. Jer dok smo bili u pećini i crtali kredom po zidovima te iste pećine, nismo znali za bolji cilj od preživljavanja.
Prije nešto više od dvije tisuće godina došao je jedan stolar, prvi cancelirani (ili barem najviše cancelirani) stolar, koji je pun ljubavi i odlučnosti rekao “Nije smisao u preživljavanju. To je spašavanje nečeg prolaznog. Smisao je u traženju vječnog života. Pogotovo jer spašavanje ovozemaljskog života vrlo često, ako ne i uvijek, znači udar na status onog vječnog života.”
I tu dolazi do sudara, do sukoba između “Preživljavanje je smisao” onoga što nas “vodi” kroz život otkad znamo za sebe i “Ljubav je smisao” Onog koji kaže “Neću te prisiljavati nego sam odluči što osjećaš da je ispravno.”
I to je cijeli naš duhovni život opisan u par paragrafa. Borba sa “samim sobom” da odučimo ono što nije i naučimo novo što zaista je. Uf kako je teško i kako svaki dan borba ide ispočetka.
Hvala Ti Bože na strpljivosti tijekom te “borbe” zvan život i na današnjem uvidu!