Što (ne) želimo čuti?
Zadnji je dan kolovoza u 2026., što mnogi povezuju s krajem ljeta i početkom jeseni. Iako rujan zadnjih godina zna imati ljepše i toplije vrijeme i od kolovoza, mnogi ljudi ne voli čuti da ljeto dolazi svom kraju.
Vrlo često razmišljam o tome što bi Isus rekao današnjem društvu o društvenim normama, što bi iskreno osudio ili kritizirao i na što bi se ljudi “digli na stražnje noge”. Jer ljudima tako malo treba za to.
Pazi, od “I svi su mu povladivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta” do “svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraden njihov grad da ga strmoglave” trebalo je tek nekoliko Isusovih rečenica.
Zanimljivo, u oba opisa se ne kaže “neki” ili “većina” ili “ti i ti ljudi” nego - “svi”. Od svećenika, preko drugih stolara, kućanica, mladog i starog… svi koji su Ga slušali. Od divljenja do želje da Ga ubiju. Nije ih pojedinačno uvrijedio. Nije ih ni spomenuo. Samo je stavio stvari u kontekst koji je svima bio jasan.
I onda najvažnije pitanje - Što bi mene natjeralo na takvu promjenu? Što ja ne želim čuti? Ili možda bolje pitanje - Jesam li spreman promijeniti u sebi to zbog čega bi me Isusove riječi dovele do te promjene? Jesam li spreman sagledati stvari, sjesti s Isusom kako fratar u Efi lijepo kaže, i reći - De, sjedi malo da čujem što u meni treba i mora biti bolje”?
Jer nije upitno da svi to imamo u sebi. Nešto što treba i mora biti bolje kako bi put do Boga bio zaista Put koji vodi do Boga. Ona promjena u pogledu na Isusa nije zbog Isusa i Njegovih riječi nego zbog frustracije da svatko u sebi pogleda što je taj trn u oku koji me sprječava da idem pravim Putem.
Ta hrabrost sagledavanja donosi i poniznost, a poniznost oduzima frustraciju koja dovodi do ekstremne promjene “od ljubavi do crnila” kakvu su imali u Evanđelju, a imao bi i svatko od nas. Samo su trigeri različiti, princip je isti.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!