Za što je vrijeme?
Sve ima svoje vrijeme. Nije cijelu godinu korizma, kao niti Došašće, kao niti Božić, kao niti ljeto ili zima. Pravo pitanje Bogu za bilo što što razmatramo raditi je - Za što je sad vrijeme? Je li vrijeme za odmor ili posao? Je li vrijeme za druženje ili samoću? Je li vrijeme za učenje ili činjenje naučenog? Je li vrijeme za društvo ili privatnost? Nijedan ekstrem (jedna odluka cijelo vrijeme) nije dobro jer sve ima svoje vrijeme.
Kada sam dizao Overtime, bilo je jedno ljeto kada sam ja silno htio preko ljeta poboljšati poslovanje kroz dobivanje dodatnih klijenata. I s mora pritiskao, gurao, kontaktirao, a klijenti su bili u “godišnji odmor, TBF Alles gut” modu. Frustriralo me što nisam uspijevao, a davao sam 500% sebe. Kao ona Roomba robot zabijem se u zid sobe i ljutim se jer ne mogu proći kroz zid da dalje čistim.
Tek godinu dana nakon sam shvatio - ne možeš u vrijeme zime tražiti svježe lubenice. Nije vrijeme za njih. To su prirodne postavke stvari. U različitim dijelovima godine različito teče energija. Kada poštujemo taj tijek sve bude tako lijepo i lagano. Kad pokušamo ići kontra tijeka, imamo osjećaj da je i utičnica za struju kontra nas jer je muka uštekati punjač.
Ono što je uvijek prisutno je Bog. Ona misao da je Bog među loncima i poklopcima upravo obuhvaća i današnju temu. Nekad ćemo se s Bogom družiti u crkvi, a nekad na nogometnom igralištu, a nekad i u kuhinji tijekom pripreme obiteljskog ručka. Sve ima svoje vrijeme, a Bog ima sve. Tako da je uvijek vrijeme za Boga. To je ono življenje s Bogom kao vječnim prisustvom u našem životu.
Jako mi se svidjelo u Efa riječi kako je fratar lijepo prikazao da je post put do Isusa. Nisu postovi tu radi sebe samih već su put ili alat kako pročistiti tijelo i dati prostora duhu da se usredotoči na Isusa. Svaki obred, svaka izgovorena riječ, svaka tišina nemaju za cilj sebe nego za cilj imaju bolje približavanje ili bolje shvaćanje Isusa i Riječi.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!