Za što je vrijeme? Dio 2
Vrlo slična tema jučerašnjoj, a što je tako lijepo don Marin sažeo u propovijedi:
Majka Terezija ostat će najuvjerljivije utjelovljenje veličine evanđeoske ljubavi u našem vremenu. Njezina je ljubav proizlazila iz činjenice što je prije svih drugih umjela zamijetiti čovjeka u potrebi i pomoći mu, ne dajući se zaustaviti granicama, niti pomanjkanjem potrebnih sredstava. "Svetošću ćemo biti sposobni služiti drugim ljudima, svima. A ovo je svakidašnja svetost: živjeti u miru i ljubavi, pomagati onima koji trebaju tvoje ruke, tvoje riječi, tvoje srce. Biti uvijek spreman na odricanje, na služenje, na ljubav - to je svetost”, riječi su majke Terezije. Poznavanje Boga rađa ljubavlju; poznavanje sebe, poniznošću. Poniznost nije ništa drugo doli istina. Što imamo a da nismo primili, pita sv. Pavao. Ako smo sve primili, što to za nas znači? Ako se zaista dobro poznajemo, nikad nećemo oholo dizati glave. Ako smo pravo ponizni, ništa nas neće smesti, ni pohvale ni grdnje, jer znamo što smo. Ako nas ogovaraju, nećemo izgubiti hrabrost. Ako nas proglašuju svetim, nećemo se odmah postaviti na oltar. Poznavanje samog sebe bacit će nas na koljena. Promijenimo svoja srca. Nema obraćenja bez promjene srca: promjena mjesta nije rješenje; promjena djelatnosti također nije rješenje. Rješenje je u promjeni srca. A kako ga možemo promijeniti?
Možemo ga promijeniti tako da ne gledamo što drugi rade u žitu i sa žitom nego gledamo iz pozicije ljubavi i poniznosti.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!