Ispruži ruku
Proračunatost u životu umanjuje priliku srcu da bude iskreno. Kad se spremam za nedjeljnu misu i pomislim na to koliko imam novca pri sebi, ako osjetim da mi mozak krene “planirati” - “Aha, imam 20 eura i sitno cca 3,5 eura. Znači dam to sitno i dobar sam.”, to je trenutak kad trebam dati i tih 20 eura i tih 3,5 eura.
“Nitko nije osiromašio davajući” mi je tako divna misao koju sam ovu ljeto spomenuo i Vidu. Spomenut ću je i Klari kad dođe vrijeme. To je misao koja podsjeća da davanjem zapravo dobivamo. I to u najboljem tečaju razmjene. Dajem nešto raspadljivo (novac, stvari, prostor u kući, itd.) za nešto vječno (ljubav, dobrotu, mir…).
Došao sam na ovaj svijet bez ičega, gol i praznih ruku, a punog srca. Otići ću s ovog svijeta bez ičega, gol i praznih ruku, a nadam se punog srca. Jedno od punjenja je i davanje. Jer ne dajem od sebe. Dajem Božje koje sam dobio na uživanje drugom Božjem djetetu na dobrobit.
Prevario me? Nije mu dijete bolesno? Ne treba mu hrana za djecu? Ima puno, a ipak prosi? Nije moj dio odnosa. Moje je da dam. Njegovo je da objasni Bogu zašto je varao ljude. Uvijek ću imati za dati. I kad budem imao mrvice. Dio mrvica ću uvijek imati za dati.
Kao što su pismoznanci i farizeji čekali Isusa da ga osude zbog dobrog djela, tako i danas ljudi oko nas samo čekaju priliku da prokomentiraju zašto nešto nije ispravno. Hej! U davanju zašto nešto nije ispravno! Kao da nema prljavštine u svijetu pa ajmo kritizirati bjelinu neke košulje koja je oprana. Uzmi mi kritizirati smrdljive bokserice, ali mani mi se ovog dijela.
Kad će nam desnica prestati biti zakržljala? Kad ju vježbamo. Kad opustimo mišiće proračunatosti koji drže desnicu stisnuti da njome upravlja srce. Tad ćemo osjetiti kako ju prirodnije otvaramo. Kako širimo cijelu šaku, a ne da propuštamo što dajemo kroz prste. Kada smo u potpunosti otvoreni namjeri srca tada i primamo potpuno otvoreno. Isti je put davanja i primanja. Ta desnica i to srce. Ne mišići proračunatosti.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!