Sloboda i odgovornost
Čovjeku je urođeno da će prvo pitati “Koja su moja prava?”, a zatim će rijetki pitati “Koje su moje odgovornosti?”. Svi koji su potlačeni žele biti slobodni. Kada postanu slobodni misle da je posao završen, a zapravo tek tad počinje. Jer imamo dužnost da i drugima pomognemo da postanu slobodni. Isto je i s bilo kojim drugim blagoslovom ili “pravom”.
Upravo to vidim kao središnju Isusovu misao u riječima: Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Ako nisam ovozemaljski siromah onda imam dvije zadaće. Jedna je da pomognem ljudima koji nemaju ovozemaljskih dobara da budu svjesni kako ih drugi ljudi (npr. ja) vidim kao ljude. Dodatna je korist što će im i život biti ugodniji ili lagodniji, ali primarno je da se svi osjete ljudima, da vide toplinu u očima i riječima, u uvažavanju.
Druga zadaća je da shvatim kako to što imam zapravo nemam. Sve uživam, sve sam dobio na korištenje za Božju slavu. Ja sam prolazan. To materijalno je prolazno. Vječno nije prolazno. Sama definicija vječnog je u suprotnosti s prolaznim - “beskonačan po svom trajanju, koji nema ni početka ni svršetka, koji neprekidno traje”.
Zašto bismo onda dali veći naglasak na nešto što traje kraće od onog što ne prolazi? Jer smo ograničeni kao bića i “na prvu” vrednujemo više ono što je ispred nas (prolazno, blještavo, ono što drugi vrednuju i kažu WOW) nego ono što je negdje u budućnosti, možda ispred nas (vječno, čistoća, jedinstvo s Bogom i drugim ljudima).
Zato nam prvo treba odučavanje. Od onog “na prvo”. I svjesno učenje novog principa vrednovanja vječnog “debelo” ispred prolaznog. Time pokazujemo zrelost i potvrdu svog rasta. Time pokazujemo i shvaćanje te prihvaćanje odgovornosti za vlastiti život i dušu. Ako to nemamo, džabe nam svih sloboda. Jer bez toga slobode postaju najveći utezi i nelagode.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!