Razni putevi
Put do Boga, do vječnoga, do “konačnog cilja” nikad nije pravocrtan. Nijedan rast nije pravocrtan. Taj Put je pravocrtan, ali naše kretanje u tom smjeru nije “čisto”. Zamišljam to kao glavnu arteriju na koju se spaja na tisuće manjih žila i kapilara.
Svako naše skretanje s Puta nas odvodi u te manje puteve, koji ne vode prema Putu, ali isto tako se i sa svakog od njih može vratiti na Put. To je naše grešno ponašanje i onda povratak, sagledavanje krivih postupaka, riječi, misli i propusta te rast da u idućoj takvoj situaciji reagiramo bolje.
Put je uvijek tu. Bog je uvijek tu. Mi vrludamo. Nekad je to poput grešnice koja suzama i alabasterom pere Isusu noge, a nekad je to poput farizeja koji osuđuje i grešnicu i Isusa. Pitanje je koliko prepoznajemo takve situacije i mijenjamo svoj način razmišljanja, pristupa života, drugim ljudima i Bogu.
Zato mi je danas promišljanje - kad ja shvatim da sam sišao s Puta i kad promijenim pristup i način razmišljanja? Nadam se sve češće i sve “učinkovitije”.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!