Na raspolaganju
U Chosenu mi se svidjelo kako je u svakoj epizodi prikazan i svakodnevni život Isusa i učenika, među kojima su bile i žene. (Uopće ne razumijem zašto je to bitno, kao da je čudno da bi Isus pozvao i žene pa se treba naglasiti, ali očito je jer je u današnjem čitanju naglašeno pa eto…).
Prikaz kako braća Ivan i Jakov dobivaju zadaću da preoru polje onom Židovu kojeg je Isus ozdravio. Kako po svakom dolasku u neki grad dio učenika ide nabaviti namirnice, dio urediti smještaj, dio pomoći ljudima… I tako u svakoj epizodi nešto.
Ima i prikaza kada im je “too much”. Petar kad dolazi kući nakon dosta vremena izbivanja pa želi biti sa svojom ženom, a učenici dolaze s novim zadacima i da trebaju biti smješteni kod njih što njega frustrira jer želi “malo vremena za sebe i njih”.
To je još jedna točka u životu u kojoj imamo svoje scenarije - kako nam vrijeme treba biti podijeljeno ili utrošeno. Ja sam prvi takav. S mojim rasporedom “na minutu” nije ni čudo, ali ovo je drugi aspekt. Ovo je da kad se okrene dio dana da ne budem frustriran nego da idem s tim, da shvatim kako mi je Bog namijenio nešto drugo za biti na raspolaganju.
Kao s onom ženom u Stubičkim Toplicama. Meni je to bio detour od par minuta, a ona se brinula da ja ne moram skretati s puta. Bila je ponizna, a nije vidjela da je meni to zapravo bio Put za taj dan. Drago mi je da sam ja to “vidio”, odnosno osjetio. Da me to ispunilo, a ne frustriralo.
Cilj mi je što više takvih situacija prepoznati jer s prepoznavanjem dolazi ispunjenje, a miče se frustracija. Dupla pobjeda u jednom. Trodupla jer sam i osvijestio svoju svrhu u tom trenutku. Četverostruka jer mi svaka takva prepoznata situacija da dodatno snage i energije za takve situacije. Mogao bih tako nastaviti nabrajati pobjede iz takve jedne, “obične” situacije :)
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!