Drugi nisu protivnici
Tko je moj protivnik? Ja sam sebi i one lošije verzije mene. Kroz njih i stvarni protivnik, Sotona, planira “hakerske” napade i upade u moj sustav. Koga čovjek često vidi za protivnika? Drugog čovjeka. Onog za kojeg Riječ govori “To ti je bližnji”. Ne, mi ćemo prije okarakterizirati drugu osobu kao protivnika nego vidjeti zašto oblačimo grijeh.
Što mene boli ako Bog daruje i drugu osobu? Nije se isto trudio kao ja. Ali, on(a) ima potpuno drugačiji put, život, postavke, okolnosti i situacije! Kako može biti isto? Čak i da postoji neki cjenik, zbog svega toga različitog ne može se svesti na isti nazivnik. Sve to čini svaki život, svačiji put, posebnim i drugačijim. U konačnici, zato imamo osobni odnos s Bogom, a ne zajednički odnos s Bogom.
Zbog toga je svejedno koliko je denara dao meni, a koliko tebi. Jer što se zapravo skriva iza tog pogleda “On je dobio više od mene”. Skriva se misao ili stav “Da sam znao da mogu dobiti toliko ne bih bio tu od početka, od jutra, i toliko radio nego bih i ja došao u zadnje sate”. A to je proračunatost! To je najgori osigurač da ne možemo reći “Oprosti Bože, sagriješio sam i bolje bih učinio da sam znao.” Jer sam znao kad sam proračunao da ću kasnije doći Bogu!
S druge strane, u potpunosti zanemarujemo ljepotu bivanja uz Boga cijelo to vrijeme. Vidimo samo rad, bivanje u vinogradu, ali kao da uopće ne uzimamo u obzir mir, smislenost i zaklon koji dobivao dok činimo svoju svrhu. Jer ako želimo ne raditi, to nema nikakve veze s odnosom s Bogom. Ako želimo samo “ležati” u životu, odnosno biti bez obveza, bez svrhe, bez činjenja, a to znači i bez patnje i truda i napretka i znoja, onda je to promašen život.
Jer kad tad će taj i takav život završiti. Nitko nije otišao iz ovog života živ. I onda kada završi, ako ne vjeruješ u Boga, to je to, crvi, raspadanje, ništavilo, blabla… A ako vjeruješ u Boga, dolaziš pred Njega, a On pita “Zašto si zakopao svoje talente koje sam ti dao i nisi živio svoju svrhu?”. U oba scenarija nema pobjede.
Ako pobjeda smatramo to što 70-80-90-100 godina nismo patili nego smo “uživali” onda je to u potpunosti promašen pristup životu. Jer tako smo mogli biti i osušena biljka. Nikome ni iz džep ni u džep zbog nas. Ne trebamo vode, ali niti ne proizvodimo kisik.
I onda, najveća stavka iz čitanja - Ne da nema cjenika nego moramo raditi na svom pogledu da shvatimo da je naš pogled stavljanja Boga u svoju sliku, u svoje granice, u svoje percepcije grešno loša. Ne samo pogrešna nego grešna. (Btw. sad kad gledam te dvije riječi - pogriješiti zapravo dolazi od izraza “po grijehu”. Zanimljivo…)
Svaki put kad gledamo “kako je Bog mogao to učiniti” moramo shvatiti da gledamo krivo. Nismo mi ti koji sudimo. Mi smo mali, obični mravi. Obavljamo svoju ulogu i pokušavamo biti što bolja verzija sebe.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!