Vrijeme za…
Kako mi je moćno današnje prvo čitanje! Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Pisao sam već dosta o važnosti prepoznavanja faze u godini, u životu… Tijekom ljeta ne ide veliki broj sastanaka. Jednostavno su ljudi u drugom modu. Ako su i na poslu onda su u glavi na godišnjem odmoru. Ne svi, ali dosta njih. Isto tako, ujesen, sad, spremni su za više komunikacije, za planiranje iduće godine, za novosti i unaprjeđenja.
Tako je i s drugim događanjima u životu. Kad se ozlijedimo ne možemo očekivati napredak (tih) mišića. To je vrijeme za odmor, za čitanje, za spuštanje ritma… Kad gradimo kuću nećemo te zidove i rušiti. Prvo smo rušili staro da bismo gradili novo. Isto kao i sa sadnjom bilja. Postoji vrijeme kada plijevimo i postoji vrijeme kada sadimo. Različito vrijeme, različit pristup, različita energija…
To isto nam i Isus pokazuje. U vrijeme kada okuplja učenike, kada se još treba pročuti glas o Njemu, ne treba pričati drugima tko je On. A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist — Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
To je vrijeme u kojem nije u najboljem interesu svijeta da se kazuje tko je Isus. I On to jasno poštuje i zahtijeva. Isto kao kad osjeti da se vrijeme promijenilo, mijenja i svoj pristup. Onda će ući i u javna navještanja i u “rasprave” s farizejima. Novo vrijeme, novo ponašanje. Stari ja ne može biti u novom vremenu. Drugim riječima, samo promjena je stalna. Jer inače ne pratimo tok. Tok vremena, tok energije, Božji tok…
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!