Božja volja
Možda i najzeznutija tema u života. Što je u ovom trenutku, na ovom mom raskrižju, Božja volja? Jer mi pitamo i najčešće mi odgovaramo. Kad sam prolazio današnje razmatranje i opis koliko je sveti Franjo tražio odgovore shvatio sam i da prebrzo odgovaram(o).
Jedna od stvari koje definitivno trebam(o) prilagoditi je da odnos s Bogom ne vodimo po brzini današnjeg svijeta, u kojem je sve zum-zum, već da imamo strpljenja za “Božju brzinu”. Ona može biti zum-zum-zum, a može biti i u godinama… Što za to vrijeme? Istraživati i opipavati što je Božja volja. Meni nestrpljivom to zvuči nepojmljivo. Možda je baš zato to moj put.
Jučer sam ispunjavao neku procjenu tipa karaktera i često se spominjalo koliko imam strpljenja. I nemam ga. Nije mi za tu spoznaju trebala procjena, ali mi je uvijek zanimljivo to osvijestiti. Pokazalo mi se u životu da je Božja volja često put na kojem nadograđujemo i mijenjamo svoje odlike koje su nam najviše “zapečene”. One koje smatramo najdubljim ili najjačim opisom sebe.
Drugim riječima, Božja volja je vrlo često i promjena. Za nas, kao i nas samih. Kad pogledam svetog Franju, on nije mogao smisliti gubavce. Gadili su mu se. Put ga je odveo u iskustvo da baš njima pomaže i potpuno se promijenio. Kako se u jednom tekstu kaže “presudan je trenutak njegova obraćenja u kojem je pobijedio vlastitu odbojnost, sišao s konja, poljubio gubavca i prepoznao u njemu brata”.
Razmišljam što je danas moja odbojnost koja mi treba postati put. Ne znam, ali sam voljan istražiti Božju volju oko toga.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!