Slava
Kako je predivno današnje čitanje. Nakon jučerašnje patnje psalmiste, danas se osjeti blagostanje u kojem živi Jeruzalem u Šimunovo vrijeme. Sve teče. Šimun predvodi i pokazuje narodu kako treba živjeti u skladu s Božjom volje i sve teče.
Sigurnost grada i ljudi, povezanost s Bogom, nadogradnja Doma i doma, kao i sama Šimunova pojava koja isijava tako da ljudi to odmah primjete. To se toliko osjeti u tekstu da su me trnci prošli kod čitanja.
Isto tako i opis preminuća svetog Franje. Ne može se promašiti osjećaj posebnosti kod svih opisa koji su ponuđeni u razmatranju. To mora biti takav blagoslov prisustvovati i osjetiti sve što su braća osjetila kad je sveti Franjo preminuo.
Još jednom im se tako potvrdilo sve što su toliko puta osjetili kroz život - da je sveti Franjo bio maksimalno na Božjem putu. I da je najmanje od svih ljudi vjerovao da je maksimalno na tom Putu. Već se svaki dan, u svakom kontaktu s ljudima, trudio biti još više. I još više. Fascinantno.
Zamisli koliko bi ljudi reklo za svetog Franju za života “Kako on pati”. On to nije rekao na taj način samosažaljevanja ili iz “zašto baš meni” pristupa. I koliko bi onda ljudi za takvu smrt reklo “Uh, kako je to divno. I ja bih najrađe da tako preminem u Bogu”. I nitko od ljudi ne bi (da se može vratiti u život) odabrao taj put “patnje” kako bi imali takvo uzdizanje Bogu.
Jednostavno, kao vrsta, mi imamo bijeg od patnje, boli, promjene i napretka. “Daj mi čarobnu pilulu” vrijedi u svemu. Od mršavljenja i vježbanja, preko posla, do osobnog rasta i duhovnosti. A čarobna pilula je ono što se izbjegava - patnja. Samo što kad se uđe u nju shvatiš da je to - smislena patnja. Da se iznutra to ne vidi kao “zašto baš ja”, već kao “hvala Ti Bože da baš ja”.
I zato - hvala Ti Bože na mojim “patnjama”. Na svemu onom što drugi ljudi vide kao težine, a što me liječi, unaprjeđuje, gradi, ispravlja i čini boljim!
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!