Ljubav kao stil življenja
Iz Efe mi je ostala jedna rečenica “Zato danas započni ljubiti. Ne znaš kako? Ljubav se uči ljubeći.” Sve se može učiti u teoriji, ali ljubav se uči ljubeći. Zašto je to tako? Je li ljubav tako komplicirana pa se ne može opisati? Ponekad je. Je li ljubav tako skrivena pa se ne može vidjeti? Ponekad je.
Međutim, glavni razlog zašto se ljubav uči ljubeći je jer je ljubav vrlo osobna. Kako ja ljubim Boga, a kako ti ljubiš Boga ovisi baš o nama samima i kako smo pozvani na ovaj svijet. S kojim talentima, kojim pristupom i kojom svrhom.
Netko će ljubiti kroz pjesmu jer ima dar glazbenog skladanja ili pjevnog glasa (nisam taj). Netko će kroz riječi jer ima dar skladanja riječi i misli kroz riječi (mogao bih biti). Netko će kroz sposobnost rada ruku. Pomaganja drugima kroz građenje kuća, popravljanja po kućama ili, pak, oblikovanja gline ili kamena kroz kiparstvo.
Ljubav se uči ljubeći jer kroz akciju ljubavi učimo o samima sebi. Ja sam kao mali otkrio koliko mi zadovoljstvo pričinjava darivanje drugih. Puno veću nego dobivanja poklona. Otkrio sam i da prirodno imam optimizam pa je to jedan od mojih načina za ljubiti. Znam i saslušati drugu osobu.
U drugim aspektima imam za napredovati. Da ne moram “riješavati” probleme. Da znam jednostavno biti u tugi i s tugom s drugom osobom. Da znam prepoznati kad ne moram nešto činiti nego svojim prisustvom pomoći drugome.
Fascinantna je ljubav. Toliko je blaga, a u isti tren tako jako i odlučno uči osobu kako biti bolja. Toliko je nevidljiva, a natjera te na vidljive znakove, kao što su osmijeh na lice i suze radosnice na oči. Toliko je nevina, a da mi toliko snage kao kakav proteinski napitak, za pomicanje planina.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!