Znakovi
Ako gledam iskreno, ispravno i otvorenog srca, znakovi su svugdje oko mene. Ako gledam zatvorenog srca, s namjerom da bude “to nešto”, znak me može opaliti po glavi i neću ga primijetiti. Nije stvar čuda, Jone, Isusa, Salomona… Stvar je mene.
Kraljica Juga je išla žedna za čuti istinu. Ne za čuti istinu koju ona želi čuti. Niniva je bila otvorena za čuti kritiku. Kralj i stanovnici nisu bili uvredljivi i preponosni za čuti da se trebaju obratiti (promijeniti). Isti Salomon i isti Jona. Različiti ljudi koji čuju poruke koje dobivaju od Boga preko njih dvojice.
Uvijek dođem do istog zaključka - neispruženog prsta iz Sikstinske kapele. Ne Božjeg. Ljudskog. Božji je uvijek ispružen. Naš nije. Čemu onda okrivljavanje Boga? Traženja izlika? Pokušavanja opravdavanja vlastitog ponašanja kao da nije vlastito?
Ne ide tako. Ide samo poniznošću i traženjem bolje verzije sebe. One verzije koja je kao kraljica Juga i kao stanovnici Ninive. Spustiti obrambene gardove i jednostavno doći i reći - trebam i želim bolje.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!