Iskušavanje
Tako me razočara kad pročitam da su išli iskušavati Isusa, kao da prvi put čitam Evanđelje… To mi je baš feler, da imam to naivno vjerovanje “da ljudi možda baš u idućoj situaciji neće biti takvi. Možda će biti blagi, slušati, imati otvoreno srce.”
I svaki put kad ne ispadne tako baš osjetim da me spusti, da me razočara. Budem prazan, tužan nekako, padne mi raspoloženje… Puno puta si kažem da idem drugačije reagirati, da propustim to kroz sebe, ali ne ide. Dotakne me i bude mi blah.
Zamisli imati Isusa pokraj sebe i moći ga slušati i učiti, a ti Ga ideš iskušavati i ljutiti se na Njega. Zašto onda i ja to radim na dnevnoj razini? I za mene je tu. I ja Ga mogu slušati i učiti, a češće odaberem iskušavanje. Ne ljutim se. Ispričavam se, ali me smeta jer ne idem slušati i učiti od Njega.
Toliko prostora za napredak…
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!