Zašto sve ovo?
Zašto biti budan? Zašto se truditi? Tako je dobro odgovor na to dao don Marin u današnjoj propovijedi: “Život je pun malih blagoslova koje često ne primjećujemo jer smo previše zaokupljeni onim što nam nedostaje. Gledamo prema onome što još nemamo, a zaboravljamo zahvaliti za ono što nam je već darovano. Želimo više, očekujemo bolje i čekamo neki veliki trenutak sreće, ne shvaćajući da nam Bog svakoga dana daruje bezbroj malih razloga za radost.
Ponekad je blagoslov jutro u kojemu se probudimo, zdravlje koje uzimamo zdravo za gotovo, osmijeh drage osobe, iskrena riječ, ruka koja nam je pružena u teškom trenutku ili tišina u kojoj napokon možemo pronaći mir. To su darovi koji nemaju uvijek cijenu, ali imaju neprocjenjivu vrijednost.
Zahvalno srce ne znači da u životu nema križeva, nego da i usred križeva prepoznaje Božju dobrotu. Kršćanin nije čovjek koji se nikada ne žalosti, koji nikada ne plače ili kojemu uvijek sve polazi za rukom.
Kršćanin je čovjek koji i u tami pokušava prepoznati svjetlo, koji u svojoj slabosti traži Božju snagu i koji, unatoč razočaranjima, ne prestaje vjerovati u ljubav. Bog vas blagoslovio.”