Plodovi
Marko mi je neki dan poslao vizual “Čega se bojiš? Zaista, čega se bojiš?”. Moj odgovor na to je “Da me Bog ne pozove dok nisam ostvario za što sam doveden na ovaj svijet”. Imam osjećaj da trebam dati još toliko toga. Ne u smislu gužve ili ispunjenog rasporeda nego u smislu toliko toga imam u sebi što bih htio izraziti, stvoriti, napisati…
Kad tako razmišljam, sjetim se uvijek Isusovih riječi “Od svakoga komu je mnogo dano, mnogo će se tražiti; i od onoga komu je mnogo povjereno, više će se iskati.” Osjećam da mi je Bog dao (kod rođenja), i da mi daje doslovno svaki dna, jako puno. U smislu talenta, shvaćanja, percepcije, uvida… Isto tako i u smislu blagoslova. Od ljudi do duhovnog i materijalnog.
U isto vrijeme, osjećam da nisam još ni blizu počeo davati rezultata. Vidim to kao da mi je Bog dao da mogu daleko i dugo letjeti kao pčela, a ja još ne dajem meda. Na taj način “davanje rezultata”. Imam jasnu sliku što bi to bilo.
Zašto onda dopustim da me svakodnevica i drugi ljudi odvuku u ulaganje svog vremena u prolazne stvari - ne znam. Možda nisam još sazrio. Možda se ne cijenim dovoljno. Odnosno svoje vrijeme, koje mi je Bog dao, i daje svaki dan, ne cijenim koliko bih trebao.
Svjestan sam da u tom segmentu mogu i trebam bolje. U 2027. ću se potruditi da taj dio, time managementa, kao i rada na odnosima s “mojim” ljudima, da budu dva prioriteta za godinu.
Hvala Ti Bože na strpljenju dok čekaš moju smokvu da da plodova. I hvala Ti na današnjem uvidu!