Susret, a ne informacija
Predivna misa kod Male braće na Stradunu. Kao i za Cvjetnicu, bio sam s Mihom i obojica smo bili “unutra”. Nismo progovorili ni riječ, a bili smo skupa na susretu s Bogom. To sam mu i rekao po izlasku. “Baš mi je drago da smo skupa bili na ovom susretu”. Samo me zagrlio i složio se.
Zatim smo otišli u Gradsku kavanu na kavu i kolač. Razgovarali smo o životu, pogledima na život i ljude, na posao, na dobre i loše stvari koje mislimo da nam se dogode. Imamo pravu poveznicu i to mi je jako drago.
Kako je fratar u propovijedi lijepo rekao - Što je potrebno za ljubav? I prema Bogu, i prema bližnjemu i prema sebi. Da zastanemo. Da dopustimo sebi da budemo u tom trenutku. Da nismo u mislima u poslu, u nekom promišljanju, u sjećanju, u strahu… Što je Bog rekao kao zapovijed prije 10 zapovjedi? Slušaj, Izraele! (Shema, Yisrael). Slušaj. Stani. Pusti što radiš i budi tu.
Druga stvar koju je predivno istaknuo je želja za davanjem sebe nekome. To kao preduvjet ljubavi. Bez želje da damo sebe ne možemo iskreno ljubiti. Jer time dolazimo u postavku da nam je primarno dati, a ne dobiti. I to je predivno i moćno. Nakon toga je istaknuo i važnost konstantnog upoznavanja druge osobe. Slušam te. Reci mi što je u tebi. Kako si ti? Što osjećaš? Kako ti je duh?
Iznimno sam zahvalan na današnjem danu. Nakon susreta s Bogom i pojedinačnim prijateljstvom, nadogradili smo to proširenim društvom na suncu i uz blagodati hrane i pića. Još si nedostajala da upotpuniš sliku.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu i cjelokupnom danu!