Ljubav pa pravila
Ne može biti slovo na papiru važnije od Božjeg. Ne može pravilo biti važnije od ljubavi. Nema tog zakona koji je u pravu ako zabrani čin ljubavi, što god to bilo u ovozemaljskom životu. Često su ljudi kroz povijest pisali zakone kao opravdanja za jako zle stvari koje su činili.
Zato je meni smiješno kad ljudi o zakonima pričaju kao da su to iz zemlje izrasle stvari. To je društveni dogovor ljudi. Onaj isti dogovor kojeg možemo promijeniti. I kojeg trebamo promijeniti ako uvidimo da ne prati Zakon ljubavi. To je tako jak filter u životu.
“Hoću li ovim postupkom pokazati ljubav prema Bogu, bližnjemu ili sebi?” Ako je odgovor “Ne”, vrlo lako je moguće da taj postupak više ne trebam ponoviti. Uzmi bilo što za primjer. Idem pojesti nešto. Ako to stavim u sebe, pokazujem li, činim li ljubav prema sebi? Naša duša, intuicija, odmah reagira. Ako je junk food osjetit ću onu nelagodu, nemir… Ako je nešto, za što znam/mislim, da je zdravo, osjetit ću mir i zadovoljstvo.
Isto je s bilo čime u životu. Sastanak, misao, izgovorena riječ, odlazak u šetnju, na spavanje, ulazak u svađu, bilo što… To je tako jako pitanje. “Hoću li ovim postupkom/misli/rječju pokazati ljubav prema Bogu, bližnjemu ili sebi?” Sigurno zahtijeva građenje navike i održavanje tog pitanja i pristupa u svjesnosti. Baš ću probati.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!