Malo je veliko
Kad nisam siguran što je Božji put, često pogledam u smjeru nelogičnosti iz mog ljudskog pogleda. Uska vrata vode do najvećeg mjesta. Najmanje zrno daje najveće plodove. U malome se skriva veliko otajstvo. Iz neuglednog mjesta je došao Najveći. I tako dalje i tako bliže.
Nije potrebno puno da bi osjetili veliku ljubav. Jučer sam razgovarao o susretu jednog judaša i umjetnika (slikara) sa svojim trenerom pred trenerovu smrt. Znaš što pamti? “Kad sam došao do njegove postelje, pozdravili smo se stiskom ruke. Kakav je to stisak bio. Kao da mi je htio reći “Još sam tu, još se ne dam”. Dan danas osjećam taj stisak.”
Ovdje judo traje 60 godina. Proveo sam s njima zanemarivi broj sati i dana, ali sam osjetio to “nešto”. Zajedništvo, obiteljsku povezanost, iskrenost u susretu… Dotaknulo me. Nebrojeni broj puta su mi oči zasuzile kad sam ih slušao. U malo vremena sam osjetio veliku ljubav. Zahvalan sam Bogu na tom iskustvu.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!