Jesen
Osim što je pravi jesenski dan u smislu vremenskih prilika, takav je i osjećaj u meni. Tuga je prešla u sjetu, a razmišljanja su prešla u svjesnost da život ide dalje. Mali Leo je bio dio razreda, dio ekipe, a sad će biti dio sjećanja i misli. I dalje me “razvaljuje” pomisao na mamu, tatu, brata… Kako se osjećaju… Što razmišljaju… Samo da nekako mogu nastaviti dalje… Da im Bog pokaže svjetlo… Da nađu novi smisao…
"Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”
Nadam se da mogu učiniti bilo kome dobro, a odmaknut se od činjenja lošeg.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu!