Koliko često se izgubimo?
Jedan od najvećih izazova u čitanju Biblije je čitanje iz perspektive konačnosti. Kad Isus kaže “99 ovaca koje se nisu izgubile i jedna koja se izgubila”, mi pomislimo na fiksnu scenu u kojoj je tih 99 “sigurno”, dobro, mirno, a ta jedna je izgubljena, otišlo “ukrivo”, skrenula s puta.
Međutim, život nam pokazuje da nije stvar konačnosti nego konstantnog resetiranja situacije. Od nas svih, danas ću ja biti izgubljena ovca, sutra netko drugi, za dva dana netko treći, a za tri dana opet ja. I tako život teče. Ne kao linearna priča već kao val. Gore, dolje, gore, dolje. “Danas on, sutra ja”, tako moćna rečenica jednog starog svećenika.
Vrlo često, praktički do danas i ovog razmatranja, sam razmišljao o toj izgubljenoj ovci kao nekome koji kocka, drogira se ili je po nečem drugom “zastranio” i otišao u krivom smjeru. Sad razmišljam da sam ja danas otišao u krivom smjeru jer nisam stigao ujutro razmatrati i napisati razmatranje. Nakon toga sam se vratio pa opet zastranio. Gore, dolje, gore, dolje.
Kako se odmah percepcija promijeni, a osuđivanje utiša… Fascinantno.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu! Ovo mi baš puno znači.