Kontradiktornost part 724
Po tko zna koji put (u naslov sam metaforički stavio 724. put) pokazuje se da ono što mi ljudi cijenimo, Bogu je loše.
Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.
Bio sam nedavno oko te kontradiktornosti pisao i sad mi se opet ta tema vraća. S jasnom idejom testa kontradiktornosti - Propada li to čemu težimo i samim time je vječno puuuuno manje bitno, da ne kažem nebitno, ili ne propada i vječno je?
Novac? Propada. Osmijeh? Ne propada. Ugled? Propada. Ljubav? Ne propada. Kuće, auti i bilo što napravljeno? Propada. Dobro djelo, pažnja i prisutnost? Ne propada.
Ono što Isus kaže - Ako u najmanjem (onom čemu propada) ne mogu biti vjeran, kako ću biti u većem? Drugim riječima, ako imam svjesnost da je to malo i da ima veće, onda to malo (ljudski pogled na vrijednosti, uživanje u bogatatvu, itd.) nije loše već je dio mog života, ali mali dio mog života!
Ako imam jasno postavljene vrijednosti, kriterije i ukucanje koordibate svog kretanja (na susret s Bogom), onda mi to malo neće biti prepreka. Zar mi je prepreka kajš za doći do molitve? Ili paket maramica za doći do pomaganja nekome?
Ako nam je to sve (ljudsko bogatatvo) malo onda možemo služiti Bogu. Jer nam je On velik. Ako nam je to sve veliko, onda služimo tome. Jako je jednostavno, a toliko komplicirano.
Hvala Ti Bože na današnjem uvidu! Ovo mi je baš bilo moćno i potrebno.